Gabriela i Gabriel Svetec, nekadašnji naši mladi sugrađani koji već četiri godine žive u Njemačkoj, nedavno su postigli izvanredan sportski uspjeh – osvojivši medalje na prvenstvu Bavarske u maču u Augsburgu!
Gabriela Svetec postala je u ožujku prvakinja Bavarske u kategoriji U-13, a njezin brat Gabriel Svetec u kategoriji U-17 postao je viceprvak Bavarske. Tim povodom, zajedno sa svojim roditeljima, tijekom uskršnjih praznika boravili su u Hrvatskoj gdje je dogovoreno njihovo uključivanje u hrvatsku reprezentaciju, što je za njih velika čast i ponos. Ujedno, svoje vještine u mačevanju već će moći testirati na Prvenstvu Hrvatske koje će se održati 20. lipnja u Splitu.
Susreli smo ih u Dugom Selu, gradu kojem su uvijek rado vraćaju, kako bi nam ispričali novosti, ali i razloge kako su uopće počeli baviti mačevanjem – sportom koji je mnogima danas dalek i arhaičan, medijski neeksponiran i nedovoljno populariziran, kao neki drugi sportovi. No, mačevanje svoju bogatu povijest bilježi sve do starog Egipta, a uz atletiku, biciklizam, plivanje i gimnastiku, mačevanje spada u 5 sportova koji su bili prisutni na svim izdanjima Olimpijskih igara, od 1896. godine pa sve do danas. Mačevanje je jedan od devet originalnih sportova koji su bili zastupljeni na inauguracijskim, modernim Olimpijskim igrama koje su se održale 1896. godine u Ateni. Moramo također spomenuti kako je upravo u ovoj sportskoj disciplini osvojena prva olimpijska medalja od strane Hrvata! Milan Neralić osvojio je broncu na OI 1900. godine u Parizu i time postao prvi hrvatski olimpijac i Hrvat osvajača medalje na OI.
Stoga kada Gabriela, inače 12-godišnjakinja, najavljuje kako želi sudjelovati na Olimpijskim igrama 2024. godine, a prije toga naravno ostvariti što bolji plasman na Hrvatskom i Europskom prvenstvu, njena želja djeluje itekako moguće. Pogotovo kada se uzme u obzir da se natječe u kategorijama U-13 i U-15. Gabriel, 14-godišnjak, također istih ambicija, navodi kako će se od sljedeće godine moći natjecati za hrvatsku reprezentaciju, a do tada, i dalje će u Njemačkoj nastaviti s treniranjem i natjecanjima u kategorijama U-15, U-17 i U-20.
Na pitanje kako su se uopće zainteresirali za ovaj sport, Gabriela veselo ističe kako je prva krenula s treniranjem. Njoj su u školi u Njemačkoj sugerirali kao bivšoj gimnastičarki (u Hrvatskoj trenirala u Klubu) i vrlo talentiranoj sportašici da zbog njene vitke građe, fleksibilnosti i vrlo brzih reakcija odgovara mačevanje.
„U početku nisam niti znala što je „fechtung“, čak sam mislila da te mač može ozlijediti. No, nakon što sam odradila prvi sat meni se to jako svidjelo. I svi su drugi rekli da sam dobra. Nakon toga mi se pridružio i Gabriel, a i njemu se to svidjelo, pa su nas i mama i tata u tome podržali od samog početka“, kazala je Gabriela. Njen brat ističe kako u njihovom klubu svakog mačevatelja prati trener, a njegov je Arcadi Miretski, inače vrlo poznati ruski i europski trener. „S obzirom da se natječem u puno višim kategorijama gdje su protivnici veći i brži od mene, trener mi je rekao kako mi brzina i snaga neće puno pomoći, već taktičko razmišljanje i preciznost“, navodi Gabriel. Stoga se već sada, nakon svega tri godine treniranja, njihovi stilovi borbe pomalo razlikuju – Gabrielu karakteriziraju brzina, nagli pokreti i fleksibilnost kojom najčešće zastraši protivnika, dok Gabriel nastoji izoštrenim refleksima i taktiziranjem, gotovo šahovskim, postići što bolji rezultat.
Inače, brat i sestra, uz hvalevrijedna postignuća u sportu, postižu i odlični uspjeh u školu Njemačkoj. Gabriela pohađa 6. razred gimnazije s pojačanim glazbenim programom te je već uspjela ostvariti dvije stipendije. Nakon što je tri godine pohađala Glazbenu školu u Dugom Selu, sviranje klavira nastavila je i novoj sredini. Gabriel, odličan đak, pohađa 8. razred realke, no njegovo vrlo uspješno i nagrađivano sviranje tamburice u Glazbenoj školi Dugo Selo, na žalost nije mogao nastaviti u Njemačkoj. No, ističe kako sada vježba gitaru, pa ponekad zasvira zajedno sa sestrom i mamom, Anđelkom Knezović Svetec. Gabrielu nedostaje Hrvatska, stoga planira teološki studij ovdje, dok Gabriela, koja sebe vidi kao arhitekticu, još uvijek nije sigurna u kojoj zemlji bi bilo najbolje nastaviti školovanje. Usredotočenost, ozbiljnost i ambicioznost ovih mladih ljudi, u njihovim godinama, doista zadivljuje, inspirira, stoga uspješnost koju postižu gotovo na svim poljima niti ne začuđuje. Pri tome i dalje ostaju zaigrani, jednostavni, komunikativni i vrlo simpatični brat i sestra u što smo se uvjerili na kraju cijelog razgovora. Stoga ćemo i dalje pratiti njihove daljnje uspjehe, posebice u mačevanju, uz želje da ostvare sve svoje planove, na ponos Hrvatske, i njihovog grada, Dugog Sela.
I.G.O.
Fotografije: arhiva obitelji Svetec, I.G.O.
